Asocijacija na pomen samog termina mobing je maltertiranje zaposlenih u njihovim radnim sredinama, a koja vrsta ponašanja je sindikatima, preciznije njihovim predstavnicima dobro poznat pojam.
Termin „mobing“ potiče iz engleskog jezika, a označava svetinu, masu ljudi, rulju, kao i prostačko, vulgarno degradiranje nekoga. U srpskom jeziku ne postoji adekvatan termin za široki opseg ponašanja koje zlostavljanje na radu obuhvata, pa se tako koristi reč mobing, koji je pravno regulisan Zakonom o sprečavanju zlostavljanja na radu („Službeni glasnik RS“, br. 36/2010 od 28.05.2010. godine) i Pravilnikom o pravilima ponašanja poslodavca i zaposlenih u vezi sa prevencijom i zaštitiom od zlostavljanja na radu („Službeni glasnik RS“, br. 62/2010 od 03.09.2020. godine).
Zlostavljanje, u smislu čl. 6 Zakona o sprečavanju zlostavljanja na radu, jeste svako aktivno ili pasivno ponašanje prema zaposlenom ili grupi zaposlenih kod poslodavca, koje se ponavlja, a koje za cilj ima ili predstavlja povredu dostojanstva, ugleda, ličnog i profesionalnog integriteta, zdravlja, položaja zaposlenog i koje izaziva strah ili stvara neprijateljsko, ponižavajuće ili uvredljivo okruženje, pogoršava uslove rada ili dovodi do toga da se zaposleni izoluje ili navede da na sopstvenu inicijativu raskine radni odnos ili otkaže ugovor o radu ili drugi ugovor. Zlostavljanje, u smislu ovog zakona, jeste i podsticanje ili navođenje drugih na ponašanja napred pobrojana, a izvršiocem zlostavljanja smatra se poslodavac sa svojstvom fizičkog lica ili odgovorno lice kod poslodavca sa svojstvom pravnog lica, zaposleni ili grupa zaposlenih kod poslodavca, koji vrši zlostavljanje iz stava 1 i 2 čl. 6 Zakona.
Premda je poslodavac dužan da, u cilju stvaranja uslova neophodnih za zdravu i bezbednu radnu okolinu, organizuje rad na način kojim se sprečava pojava zlostavljanja na radu i u vezi sa radom i zaposlenima obezbeđuju uslovi rada u kojima neće biti izloženi zlostavljanju na radu i u vezi sa radom od strane poslodavca, odnosno odgovornog lica ili zaposlenih kod poslodavca, te je poslodavac dužan da zaposlenog zaštiti od zlostavljanja, veliki je broj zaposlenih, članova sindikata, koji se javljaju radi pružanja pravne pomoći, kako bi se zaštitili od mobinga.
Iz dosadašnje prakse, može se izvući zaključak da su moberi najčešće osobe koje imaju neku vrstu straha, nesigurnosti, osobe nezadovoljne sobom i svojim radom, osobe koje mobingom prikrivaju nemoć u vezi sa rešavanjem svojih ličnih problema, bez osećaja empatije prema drugim ljudima, pa na taj način vrše mobing nad drugima, kako bi sebi dali na značaju.
Žrtve mobinga su osobe oba pola, različite životne starosti, zaposleni u svim delatnostima. Međutim, kao najčešće žrtve mobinga, javljaju se zaposleni koji imaju posebno izražene osobine – odgovornost, stručnost, savesnost i izražen osećaj za socijalnu pravdu. Vrlo često žrtve mobinga su sindikalni predstavnici, odnosno predsednici sindikata u pravnim subjektima, kojima je obaveza da u ime svih članova, odnosno zaposlenih, reaguju na sve uočene nepravilnosti i traže njihovo rešavanje.
Pravilnikom o pravilima ponašanja poslodavca i zaposlenih u vezi sa prevencijom i zaštitiom od zlostavljanja na radu („Službeni glasnik RS“, br. 62/2010 od 03.09.2020. godine), u čl. 12, pobrojana su ponašanja od kojih poslodavac i zaposleni treba naročito da se uzdržavaju, radi prevencije od zlostavljanja i seksualnog uznemiravanja, tako da se sve aktivnosti mobera usmerene prema žrtvi mobinga mogu podvesti pod pomenuta ponašanja, što je značajno prilikom zaštite prava zaposlenih u postupku zaštite od zlostavljanja na radu.
Zaposlenima, odnosno članovima sindikata, koji se obrate sindikatu za zaštitu od zlostavljanja na radu, odnosno mobinga, najpre se ukaže na značaj mogućnosti pregovora sa poslodavcem, odnosno održavanja radnog sastanka, na kojem bi se izneli problemi i oblici zlostavljanja na radu, koje zaposleni trpi, a kojem prisustvuju predstavnici poslodavca, predstavnici sindikata, pravni tiimovi, kao i sam zaposleni i potencijalni mober. Upravo na ovom primeru ukazujemo na značaj sindikalnog organizovanja i delovanja, u sferi mobinga, jer sindikalna organizacija, kao socijalni partner, ima veliki značaj, te uzima u zaštitu svog člana, koji trpi zlostavljanje na radu, pa nekom vrstom dijaloga, mirnim putem, nastoji da reši problem koji se pojavi, u ovom slučaju, da zaštiti svog člana od mobinga.
Ukoliko se na radnom sastanku ne iznađe zajedničko rešenje, u skladu sa čl. 13 st. 2 Zakona o sprečavanju zlostavljanja na radu, pokreće se zahtev za zaštitu od zlostavljanja na radu kod poslodavca, ako se za zlostavljanje ne tereti odgovorno lice u pravnom licu, odnosno poslodavac sa svojstvom fizičkog lica, u ime zaposlenog koji smatra da je izložen zlostavljanju, obrazložen zahtev za pokretanje postupka za zaštitu od zlostavljanja na radu neposrednom tom licu, isti može podneti i predstavnik sindikata, uz pismenu saglasnost zaposlenog koji smatra da je izložen zlostavljanju. Ukoliko sagledamo statistički, veliki broj članova sindikata uspešno je okončao, uz pomoć sindikalnog aparata, postupak mobinga, ili dogovorom kod poslodavca ili postupkom posredovanja.
Navedeni mehanizmi se preporučuju kao poželjni načini za rešavanje sporova zlostavljanja na radu, pre pokretanja sudskog postupka, koji traje duži vremenski period, iako je postupak u parnicama za ostvarivanje zaštite od zlostavljanja hitan. Pre pokretanja sudskog postupka, članovima sindikata, zaposlenima se predočava da, ako je u toku postupka tužilac učinio verovatnim da je izvršeno zlostavljanje, teret dokazivanja da nije bilo ponašanja koje predstavlja zlostavljanje je na poslodavcu, te se stiče utisak da je ovaj postupak subjektivan, pa tako sud u postupku ceni da li je bilo zlostavljanja na osnovu impresija i iznetih dokaza. Od krucijalnog je značaja da tužba bude kvalitetno izrađena, sa složenim i obrazloženim dokazima koji idu u prilog tvrdnjama tužioca da je žrtva mobinga.
Uzevši u obzir specifičnost vođenja sudskog procesa u slučaju mobinga, sindikat najpre poseže za napred pomenutim modelima zaštite zaposlenih od zlostavljanja na radu i u vezi sa radom, što i jeste uloga sindikalne organizacije, kao predstavnika zaposlenih koji štiti njihova prava, a to je da iscrpi sva sredstva socijalnog dijaloga koja ima na raspolaganju.
Mobing je postao rasprostranjena pojava koja ima teške posledice na psihofizičko zdravlje pojedinca, radnu sredinu, lične i porodične prilike pojedinca. Radno okruženje, u kojem pojedinac provodi veći deo svog životnog veka, predstavlja izvor profesionalnog stresa i mobinga, kod koga nastaju problemi, koji se odražavaju na psihofizičko zdravlje. Kada zaposleni prepozna elemente mobinga, obraćanje sindikatu, radi zaštite svojih prava i ukazivanje poslodavcu na njegovu dužnost da zaposlenima obezbedi zdravu i bezbednu radnu okolinu, predstavlja pravovremeno reagovanje i jedna od preventivnih mera za njegovo ublažavanje ili u krajnjem slučaju okončanje problema u vezi sa ponašanjima od kojih se treba uzdržavati na radu.
Kao literatura za neku vrstu vodiča kroz ponašanja koja predstavljaju zlostavljanje na radu, njihovu prevenciju i detaljniji prikaz elemenata mobinga, preporuka je Priručnik za regionalne poverenike UGS NEZAVISNOST, koji je izradila Vera Kondić, dipl. psiholog i specijalista medijacije, Ujedinjeni granski sindikati „Nezavisnost“.
Ovaj tekst ne predstavlja pravni savet, već stav autora.
Autor: Ivana Pavlović, pravni zastupnik UGS Nezavisnost.