Vanbračna zajednica je trajnija zajednica života žene i muškarca, između kojih nema bračnih smetnji (vanbračni partneri) – i prema članu 62. Stav 5. Ustava Republike Srbije, izjednačena je sa brakom.

 

Ipak, ako pogledamo na koji način su regulisana određena prava bračnih i vanbračnih partnera, brzo ćemo zaključiti da je još uvek brak “malo jednakiji”.

 

Vanbračni partner nema pravo na nasleđivanje i ovo u praksi predstavlja ogroman problem, koji vanbračni partneri često rešavaju ostavljanjem testamenta ili zaključenjem Ugovora o doživotnom izdržavanju. Ipak, ovo pitanje predugo čeka na rešenje u vidu izmena Zakona o nasleđivanju.

 

Korak ka de facto izjednačavanju bračne i vanbračne zajednice napravile su izmene Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju, koje su stupile na snagu 14.12.2019. godine ("Sl. glasnik RS", br. 86/2019). Izmenama Zakona o PIO proširen je krug lica – članova porodice – koji imaju pravo na porodičnu penziju, obuhvatajući pored supružnika i deteta, sada i vanbračnog partnera.

 

Član 28. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju sada glasi:

 

“Članovima porodice umrlog osiguranika, odnosno korisnika prava iz člana 27. ovog zakona smatraju se:



1) supružnik i vanbračni partner u skladu sa propisima kojima se uređuju porodični odnosi;

 

Pravo na porodičnu penziju može ostvariti supružnik i vanbračni partner iz stava 1. tačka 1) ovog člana, ukoliko su brak, odnosno vanbračna zajednica života trajali najmanje tri godine, ili ako sa umrlim osiguranikom, odnosno korisnikom prava, ima zajedničko dete.

 

Pravo na porodičnu penziju može ostvariti i supružnik iz razvedenog braka i vanbračni partner iz stava 1. tačka 1) ovog člana posle prestanka zajednice života vanbračnih partnera, ako im je sudskom presudom utvrđeno pravo na izdržavanje.

 

Postojanje vanbračne zajednice i obaveze izdržavanja iz st. 1-3. ovog člana, utvrđuje se u vanparničnom postupku.”

 

Iako Porodični zakon više ne predviđa dužinu trajanja zajednice života između muškarca i žene da bi se određena zajednica imala smatrati vanbračnom, Zakon o penzijskom i invalidskom osiguranju je preuzeo staro rešenje (koje se zadržalo kroz sudsku praksu), a koje zahteva da je zajednica života trajala najmanje tri godine ili alternativno, da vanbračni partneri imaju zajedničko dete. Isti uslovi su predviđeni i za ostvarivanje prava na porodičnu penziju od strane supružnika, tako da su na ovaj način izjednačeni u potpunosti bračni i vanbračni partneri.

 

 

U svakom slučaju, činjenicu da je vanbračna zajednica postojala, nadživeli vanbračni partner moraće da dokazuje u vanparničnom postupku, pred nadležnim sudom. Ovo je potpuno novo rešenje, koje još uvek nije praćeno adekvatnim izmenama Zakona o vanparničnom postupku i u praksi je izazvalo brojne dileme, počev od toga da li je ovo jednostranački ili dvostranački postupak, ukoliko je dvostranački ko će biti protivnici predlagača odnosno učesnici u postupku, te kojim dokaznim sredstvima će se dokazivati postojanje i trajanje vanbračne zajednice.

 

Nakon nešto više od dve godine primene, neka od ovih pitanja dobila su odgovore, koji će, nadam se uskoro biti uobličene u gore pomenute Izmene Zakona o vanparničnom postupku.

 

Postupak za utvrđenje postojanja vanbračne zajednice pokreće se podnošenjem predloga predlagača (nadživelog vanbračnog partnera) nadležnom sudu. Nadležnost suda zasniva se prema prebivalištu predlagača, odnosno lica u čijem se interesu postupak vodi.

 

Kao što sam navela, u praksi se postavilo pitanje da li je ovo jednostranački ili višestranački postupak, odnosno da li pored predlagača treba navesti i druge učesnike u postupku, te ko bi u konkretnom slučaju bili učesnici u postupku.

Odredba Zakona o vanparničnom postupku učesnike definiše na sledeći način:

 

“Učesnik u vanparničnom postupku je lice koje je postupak pokrenulo, lice o čijim se pravima ili pravnim interesima odlučuje u postupku, kao i organi koji učestvuju u postupku na osnovu zakonskog ovlašćenja da postupak pokreće, bez obzira da li je postupak pokrenuo ili je kasnije stupio u postupak.“

 

Mišljenja sam da je u ovom slučaju reč o jednostranačkom postupku, te da ne treba kao učesnika navoditi Republički Fond za PIO (nema zakonsko ovlašćenje da pokreću ovaj postupak već upućuju predlagača da isti pokrene), kao ni eventualne zakonske naslednike preminulog vanbračnog partnera. Ipak, sudovi za sada nisu zauzeli jedinstven stav povom ovog pitanja. Pa tako, različiti sudovi (pa čak i sudije u okviru istog suda) različito gledaju na ovaj postupak. U svakom slučaju ako i postupak pokrenete kao jednostranački, a postupajući sudija smatra da je reč o dvostranačkom postupku, naložiće vam da predlog uredite i za to će ostaviti rok.

 

Dalje, važno je da predlagač u predlogu navede sve činjenice na kojima zasniva predlog za utvrđenje vanbračne zajednice i dokaze kojima dokazuje te činjenice. Kao dokaze, potrebno je predložiti saslušanje svedoka, dostaviti zajedničke fotografije, medicinsku dokumentaciju (u kojoj je često navedeno sa kim pacijent živi), drugu dokumentaciju iz koje se može utvrditi činjenica postojanja zajedničkog života itd.

 

Nakon sprovedenog postupka, u kom će sud na osnovu izvedenih dokaza (saslušanja predlagača i svedoka, čitanja pisane dokumentacije) Rešenjem utvrditi postojanje vanbračne zajednice, vanbračni partner može podneti Zahtev Republičkom Fondu za penzijsko i invalidsko osiguranje. Zahtev za ostvarivanje prava na porodičnu penziju može se podneti i ako je do smrti vanbračnog partnera došlo pre stupanja na snagu navedenih izmena i dopuna Zakona.

 

Prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja se ostvaruju na osnovu podnetog zahteva. Ovo znači da se u skladu sa članom 84. stav 1. Zakona o PIO, prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja ostvaruju od dana kada je stranka podnela zahtev za ostvarivanje prava, a najranije šest meseci pre tog dana. Dakle, u konkretnom slučaju, a u skladu sa Mišljenjem Ministarstva za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja br. br. 181-00-00029/2020-07 od 2.3.2020. godine, vanbračni partner će pravo na porodičnu penziju ostvariti najranije šest meseci pre podnetog zahteva, nevezano za trenutak smrti vanbračnog partnera, ukoliko su ispunjeni svi zakonski uslovi. Republički Fond za PIO donosi Rešenje kojim vanbračnom partneru utvrđuje visinu porodične penzije i nalaže isplatu (za šest meseci pre podnošenja Zahteva) i za ubuduće.

 

Ovaj tekst ne predstavlja pravni savet, već stav autora.

 

Autor: Irina (Graovac) Krezović, advokat

Pravo