Ustupanje potraživanja, odnosno cesija, regulisana je Zakonom o obligacionim odnosima("Sl. list SFRJ", br. 29/78, 39/85, 45/89 - odluka USJ i 57/89, "Sl. list SRJ", br. 31/93, "Sl. list SCG", br. 1/2003 - Ustavna povelja i "Sl. glasnik RS", br. 18/2020) i to u članovima 436-445.
Ustupanje potraživanja je ugovor kojim poverilac svoje otuđivo potraživanje iz jednog obligacionog odnosa prenosi na treće lice.
Ustupanje potraživanja je dvostrani pravni odnos kod koga se ugovorne strane koje učestvuju u njemu nazivaju ustupilac i prijemnik. Na osnovu takvog ugovornog odnosa dolazi do promene poverioca, dok potraživanje i dužnik ostaju isti.
Za ustupanje potraživanja nije dovoljna samo volja ustupioca, već je potrebna saglasnost prijemnika, dakle potreban je Ugovor o ustupanju potraživanja (pactum de cedento). Sa druge strane, za prenos potraživanja nije potreban pristanak dužnika, ali je ustupilac dužan, što je i u duhu dobrih poslovnih običaja, obavestiti dužnika o izvršenom ustupanju. Ukoliko dužnik svoju obavezu izvrši pre obaveštenja o ustupanju, takvo izvršenje je punovažno i oslobađa dužnika obaveze, ali samo ako nije znao za ustupanje, inače obaveza ostaje i on je dužan da je ispuni prijemniku.
Po pravilu, moderna prava dozvoljavaju ustupanje manje-više svih potraživanja, bez obzira šta je osnov njihovog nastanka. Od ovog pravila postoje četiri vrste izuzetaka:
- Prva vrsta izuzetaka se odnosi na situacije kada zakon izričito zabranjuje prenos nekih vrsta potraživanja (npr. potraživanje naknade štete u vidu novčane rente usled smrti bliskog lica ili usled povrede tela ili oštećenja zdravlja ne može se preneti na drugo lice, zatim potraživanje naknade nematerijalne štete koje nije priznato pravnosnažnom sudskom odlukom ili pismenim sporazumom, i na kraju prodaja nekog spornog prava advokatu ili nekom drugom nalogoprimcu kojem je ostvarenje tog prava bilo povereno;
- Drugu vrstu izuzetaka čine ona potraživanja koja su po svojoj prirodi vezana za ličnost poverioca (npr. potraživanja po osnovu zakonske obaveze izdržavanja, penzionog osiguranja; potraživanja iz prava preče kupovine, i sl.). Ova vrsta potraživanja nije prenosiva jer bi se njihovim prenošenjem menjala njihova sadržina ili bi bio obesmišljen sam cilj njihovog postojanja;
- Treću vrstu izuzetaka čine potraživanja iz ugovora o ortakluku, delu, nalogu, punomoćstvu, kod kojih su od posebnog značaja uzajamno poverenje ugovornika i njihova lična svojstva, tako da dužnik nije nezainteresovan kada je u pitanju promena poverioca.
- Četvrtu vrstu izuzetaka čine ona potraživanja kod kojih se poverilac ugovorom obavezao dužniku da svoje potraživanje prema njemu neće preneti trećem licu, ili da prenos potraživanja neće biti učinjen bez pristanka dužnika. Takav ugovor se naziva Ugovor o zabrani ustupanja (pactum de non cedendo), ali su u praksi češće situacije da se u osnovnom ugovoru u kojem postoji potraživanje, sa nekoliko odredbi reguliše ovo pitanje, sve zato što je to jednostavnija varijanta, a rezultat je isti.
Sa prenosom glavnog potraživanja, na primaoca potraživanja, prelaze i sporedna potraživanja, kao što su pravo prvenstvene naplate, hipoteka, zaloga, prava iz ugovora sa jemcem, prava na kamatu, ugovornu kaznu i sl. Što se zaloge tiče, ustupilac može predati založenu stvar primaocu potraživanja samo ako zalogodavac pristane na to, inače ona ostaje kod ustupioca da je čuva za račun primaoca. Pretpostavlja se da su dospele, a neisplaćene kamate ustupljene sa glavnim potraživanjem.
Ako je poverilac ustupio isto potraživanje raznim licima, potraživanje pripada onome o kome je ustupilac prvo obavestio dužnika, odnosno koji se prvi javio dužniku, prior tempore, potior iure.
U odnosu prijemnika i dužnika, prijemnik prema dužniku ima ista prava koja je ustupilac imao prema dužniku do ustupanja. Sa druge strane, dužnik može prijemniku istaći prigovore koje je protiv potraživanja imao prema ustupiocu potraživanja do časa kada je saznao za ustupanje (npr. prigovor neispunjenog ugovora, prigovor zastarelosti, prigovor da je obaveza ugašena na neki drugi način). Naravno, dužnik osim tih prigovora može istaći i svoje lične prigovore.
Što se tiče odnosa ustupioca i prijemnika potraživanja, s obzirom da je ugovorom o ustupanju potraživanje prešlo sa prvog na drugog, ustupilac je dužan predati prijemniku obveznicu ili drugu ispravu o dugu, ako ih ima, kao i druge dokaze o ustupljenom potraživanju i sporednim pravima. Ako je ustupilac preneo na prijemnika samo jedan deo potraživanja, on je dužan predati mu overen prepis obveznice ili koje druge isprave kojom se dokazuje postojanje ustupljenog potraživanja. Na zahtev prijemnika, ustupilac potraživanja je dužan da mu izda overenu potvrdu o ustupanju potraživanja.
Da li je ustupilac odgovoran za postojanje i naplativost ustupljenog potraživanja?
Ustupilac je odgovoran za postojanje potraživanja u času kad je izvršeno ustupanje, samo ako je ustupanje izvršeno ugovorom sa naknadom.
Ustupilac odgovara za naplativost ustupljenog potraživanja samo ako je to bilo ugovoreno, i to do visine onoga što je primio od prijemnika potraživanja, kao i za naplativost kamata, troškova oko ustupanja i troškova postupka protiv dužnika.
Ustupanje umesto ispunjenja
Kad dužnik umesto ispunjenja svoje obaveze ustupi poveriocu svoje potraživanje, ili jedan njegov deo, zaključenjem ugovora o ustupanju dužnikova obaveza se gasi do iznosa ustupljenog potraživanja. Ovde prijemnik potraživanja stiče pravo da naplati potraživanje, ali naplaćeno može zadržati za sebe samo do iznosa svog potraživanja prema ustupiocu, ostatak naplaćenog mora da preda ustupiocu.
Ustupanje radi naplaćivanja
Kad dužnik ustupi svome poveriocu svoje potraživanje samo radi naplaćivanja, njegova se obaveza gasi, odnosno smanjuje tek kad poverilac naplati ustupljeno potraživanje. Ako je naplatio više od iznosa njegovog potraživanja, prijemnik je dužan da višak preda ustupiocu potraživanja. Dužnik ustupljenog potraživanja može, u ovom slučaju, ispuniti svoju obavezu i prema ustupiocu, čak i kad je obavešten o ustupanju.
Ustupanje radi obezbeđenja
Kada je ustupanje izvršeno radi obezbeđenja prijemnikovog potraživanja prema ustupiocu, prijemnik je dužan da se stara sa pažnjom dobrog privrednika, odnosno dobrog domaćina o naplati ustupljenog potraživanja i da po izvršenoj naplati, pošto zadrži koliko je potrebno za namirenje sopstvenog potraživanja prema ustupiocu, ovome preda višak. Prijemnik ovakvo potraživanje može naplatiti samo u slučaju da potraživanje koje je ustupanjem osigurano ne bude isplaćeno. Ako ono bude plaćeno, prijemnik potraživanja je dužan da ustupljeno potraživanje vrati ustupiocu (povratno ustupanje, odnosno povratna cesija).
Forma ugovora o ustupanju potraživanja
Za punovažnost ugovora o ustupanju potraživanja se ne zahtevaju posebni uslovi kada je reč o njegovoj formi, kao i potrebi eventualne overe ispred javnih beležnika. To je dakle, neformalan ugovor, ali je preporučljivo da prati formu pravnog posla koji čini osnov ustupanja – formu osnovnog ugovora. Izuzetak od tog pravila postoji u slučaju da se ustupa potraživanje obezbeđeno hipotekom, kada je potrebno takav ugovor i overiti ispred javnog beležnika.
Ovaj tekst ne predstavlja pravni savet, već stav autora.
Autori: Luka Jagić, advokat, Nikola Petrović, advokat i Aleksandar Popadić, advokatski pripravnik
