HR konsultant Gorica Dimitrijević o iskustvu i poslovnim rezultatima u upravljanju ljudskim resursima

 

U tekstu koji sledi, Gorica Dimitrijević, HR konsultant sa više od 18 godina iskustva u upravljanju ljudskim resursima, razvoju organizacionih procesa i digitalizaciji HR funkcije, iz svog profesionalnog ugla govori o tome kako se menjaju uloga ljudskih resursa, odnos prema zaposlenima i način na koji tehnologija oblikuje savremeno poslovanje.

 

O ljudskim resursima često se govori kao o službi koja zapošljava ljude, priprema ugovore, vodi evidencije i brine o tome da li je dokumentacija u redu. Sve je to deo HR-a. Ali ako se posao ljudskih resursa završi na tome, ko se onda bavi onim što se događa između ljudi, njihovih očekivanja i ciljeva kompanije?

 

Tokom više od 18 godina rada u ljudskim resursima, u kompanijama iz različitih delatnosti, naučila sam da se iza gotovo svakog organizacionog problema nalazi mnogo više od onoga što se vidi na prvi pogled.

 

Kada zaposleni često izostaju sa posla, nije dovoljno samo evidentirati odsustva. Kada ljudi odlaze iz kompanije, nije dovoljno raspisati novi oglas za posao i uraditi izlazni intervju. Kada rukovodioci imaju poteškoća u upravljanju timovima, nije dovoljno doneti još jednu proceduru i poslati je mejlom.

 

Potrebno je razumeti uzroke, odvojiti bitno od nebitnog i pronaći rešenje koje odgovara konkretnoj organizaciji.

 

Dobar HR ne počinje obrascem. Počinje pravim pitanjem i izborom pravih rešenja za situacije.

 

Od administracije do poslovnog partnerstva

 

Kvalitetna HR funkcija počiva na jasnim pravilima, dobro postavljenoj organizaciji i procesima koji imaju smisla u svakodnevnom radu. Organizaciona šema, sistematizacija radnih mesta, opisi poslova i procedure nisu samo dokumenti koje treba pripremiti zato što ih zakon ili interna kontrola zahtevaju. Oni predstavljaju osnovu za jasno definisane odgovornosti, efikasniju saradnju i kvalitetnije upravljanje ljudima.

 

Tokom karijere imala sam priliku da u četiri kompanije postavljam HR funkciju od temelja ili značajno unapređujem postojeće procese. To je podrazumevalo rad na organizacionim strukturama, definisanju radnih mesta, unapređenju procedura, zapošljavanju, razvoju zaposlenih i podršci rukovodiocima.

 

U kompaniji Idea/Mercator-S, gde sam radila kao HR generalista više od osam godina, bavila sam se regrutacijom i selekcijom, ugovorima o radu i obradom podataka u SAP-u. Bila sam i stalni član Idea akademije i učestvovala u edukaciji zaposlenih.

 

Kasnije, na rukovodećim pozicijama u drugim kompanijama, sve više sam se bavila povezivanjem operativnog HR-a sa poslovnim ciljevima. To iskustvo mi je potvrdilo da HR ne može biti uspešan ako samo sprovodi odluke, već mora da razume zašto se one donose i kakve posledice imaju po organizaciju i zaposlene, i da aktivno učestvuje u donošenju tih odluka.

 

Digitalizacija: tehnologija je sredstvo, a ne cilj

 

Promene u načinu rada ne mogu se zamisliti bez tehnologije. Ipak, uvođenje novog softvera samo po sebi ne znači da je kompanija postala efikasnija.

 

U kompaniji Benetton Serbia inicirala sam uvođenje novog HR softverskog sistema, dajući smernice kompaniji koja je razvijala namenski program. U kompaniji Ergomade sam inicirala unapređenje postojećeg Navision sistema kako bi se njegove mogućnosti proširile i na potrebe ljudskih resursa, a kreirala sam i sistem za standardizaciju HR izveštavanja.

 

U drugim poslovnim okruženjima sarađivala sam sa IT kolegama na definisanju unapređenja sistema za praćenje prisustva zaposlenih. Bavila sam se i digitalizacijom dokumentacije, formiranjem elektronskih baza podataka i unapređenjem administrativnih procesa.

 

Iz tih iskustava naučila sam da je najvažnije prvo prepoznati problem, a tek onda birati alat. Ako proces nije dobro osmišljen, njegova digitalizacija može samo da ubrza postojeće nedostatke. Ako je, međutim, proces jasno definisan, tehnologija može da smanji manuelni rad, unapredi tačnost podataka i oslobodi vreme za aktivnosti koje zahtevaju ljudsku procenu.

 

Upravo tu vidim jednu od važnih uloga savremenog HR-a: da povezuje razumevanje poslovanja, ljude i tehnologiju.

 

Gorica Dimitrijević, HR konsultant sa više od 18 godina iskustva u upravljanju ljudskim resursima

 

Veštačka inteligencija: saveznik, ali ne i zamena za ljudsku procenu

 

Danas se o veštačkoj inteligenciji govori gotovo u svim profesijama. HR nije izuzetak. Pitanje više nije samo da li će AI promeniti način rada, već kako ćemo naučiti da ga koristimo odgovorno i svrsishodno.

 

U svom radu koristim alate kao što su ChatGPT, Gemini i Claude kao podršku u razradi ideja, strukturiranju sadržaja, razmatranju različitih pristupa i unapređenju profesionalne komunikacije. Njihova vrednost je u tome što mogu da ubrzaju određene zadatke, pomognu nam da sagledamo problem iz više uglova i otvore prostor za nova rešenja.

 

Ipak, kvalitet odgovora zavisi od pitanja koje postavljamo, konteksta koji pružamo i naše sposobnosti da dobijene informacije kritički procenimo. Veštačka inteligencija može da predloži formulaciju oglasa za posao, pomogne u pripremi strukture intervjua ili ponudi nacrt procedure. To ne znači da će automatski razumeti specifičnosti kompanije, odnose u timu ili sve okolnosti koje utiču na određenu odluku. Konačnu reč i izbor ima ipak HR zajedno s menadžmentom kompanije.

 

U ljudskim resursima ta razlika je posebno važna. Zapošljavanje nije samo poređenje biografija. Upravljanje ljudima nije samo primena pravilnika. Razvoj zaposlenih ne može se svesti na generički plan obuke.

 

Odluke u HR-u utiču na ljude, njihovu profesionalnu budućnost i egzistenciju, ali i na rezultate kompanije. Zato primena AI alata mora da bude praćena proverom informacija, zaštitom podataka, pažnjom prema mogućim pristrasnostima i jasnom ljudskom odgovornošću za konačne odluke.

 

Ne mislim da je najvažnije pitanje da li će veštačka inteligencija zameniti HR profesionalce. Važnije je da li će HR profesionalci naučiti da je koriste tako da unaprede svoj rad, a da pritom ne izgube ono što njihovoj profesiji daje suštinsku vrednost: razumevanje ljudi, konteksta i posledica odluka.

 

Tehnologija može da nam pomogne da radimo brže. Iskustvo nam pomaže da procenimo šta vredi uraditi, zašto i sa kakvim posledicama.

 

Kada se HR rezultati vide u poslovanju

 

Jedan od najvažnijih pokazatelja uspešnosti HR-a jeste sposobnost da prepozna uzroke odsustvovanja i odlazaka zaposlenih i da, zajedno sa menadžmentom, osmisli odgovarajuće mere.

 

U kompaniji Benetton Serbia, tokom mog rada na rukovodećoj poziciji u ljudskim resursima, stopa odsustvovanja smanjena je sa 15% na 5%, dok je fluktuacija zaposlenih smanjena sa 8% na 2%.

 

U kompaniji Ergomade stopa odsustvovanja smanjena je sa 9% na 3%, a fluktuacija sa 7% na 2%.

 

Ovakvi rezultati ne nastaju zahvaljujući jednom dokumentu, jednoj obuci ili jednom softverskom rešenju. Oni zahtevaju analizu, razumevanje uzroka, saradnju sa rukovodiocima, jasnu komunikaciju sa zaposlenima i dosledno sprovođenje odgovarajućih mera.

 

Kada kompanija razume zašto zaposleni izostaju ili odlaze, može da reaguje na uzroke problema, umesto da se bavi samo njihovim posledicama. A kada se podaci povežu sa poznavanjem organizacije i ljudi, HR dobija priliku da bude stvarni partner poslovanju.

 

Ljudi ostaju suština HR-a

 

Ni najbolji informacioni sistem ne može sam da izgradi poverenje između rukovodioca i zaposlenog. Nijedan algoritam ne može da preuzme svu odgovornost za odluku koja utiče na nečiju karijeru. Nijedna procedura ne može da zameni dobru komunikaciju i kvalitetno vođenje tima.

 

Zato razvoj menadžerskih veština, jasna očekivanja, mogućnosti profesionalnog napredovanja i pravičan sistem nagrađivanja ostaju važni delovi HR funkcije. Tokom karijere bavila sam se i obukama rukovodilaca srednjeg nivoa, employer brandingom, regrutacijom i selekcijom, testiranjem kandidata, kao i unapređenjem procesa i podrškom u pitanjima radnog zakonodavstva.

 

Moje iskustvo u različitim kompanijama pokazalo mi je da ne postoji jedno univerzalno rešenje za svaku organizaciju. Dobar HR počinje razumevanjem konkretne kompanije, njenih ciljeva, kulture i izazova. Tek nakon toga dolazi izbor odgovarajućih procesa, mera i tehnologija.

 

Verujem da će veštačka inteligencija nastaviti da menja način na koji radimo. Rutinski zadaci biće sve više automatizovani, a od HR profesionalaca očekivaće se da bolje razumeju podatke, poslovne ciljeve i nove tehnologije. Ali to ne znači da će ljudski faktor postati manje važan. Naprotiv, što više procesa bude automatizovano, to će više značiti sposobnost da se razumeju kontekst, motivacija, međuljudski odnosi i posledice poslovnih odluka.

 

Na kraju, kvalitet HR-a ne meri se brojem pravilnika, aplikacija ili održanih obuka. Njegova prava vrednost vidi se u tome da li organizacija funkcioniše bolje, da li rukovodioci kvalitetnije upravljaju ljudima i da li zaposleni imaju jasnije odgovornosti i mogućnosti za razvoj i kakve rezultate ima kompanija jer jednu kompaniju čine ljudi kao glavni resurs.

 

Budućnost HR-a ne leži u izboru između čoveka i tehnologije, već u njihovoj odgovornoj saradnji. Jer tehnologija može da unapredi procese, ali jedino ljudi daju smisao rezultatima.

 

Ovaj tekst ne predstavlja pravni savet, već stav autora, ne uvek i uređivačku politiku portala.

 

Autor: Gorica Dimitrijević, HR konsultant

 

Viber kanal LAWLife portal za pravo i privredu.

Pridružite se za najnovije pravne i poslovne informacije. 

Lični stav

Kako da neizvesnost pretvorimo u radost?

Grlom u jagode

Amose, da li je to bio elektricitet?

Paklena pomorandža

Moderna vremena

U raljama društvenih mreža

Nismo li mi ljudi?

Postoji li druga normalnost

Oprostiti ili ne?

Radna nedelja od 4+ dana