U tekstu koji sledi, docent dr Marina Vidojević razmatra značaj medijske pismenosti u savremenom društvu, ukazujući na potrebu da univerziteti i fakulteti u Srbiji mnogo ozbiljnije pristupe obrazovanju budućih generacija za kritičko razumevanje medijskih sadržaja, prepoznavanje dezinformacija i odgovorno korišćenje informacija.
Zašto fakulteti moraju ozbiljnije da se bave odnosom medija i obrazovanja?
U vremenu u kojem informacije oblikuju naše stavove, mediji utiču na razumevanje stvarnosti, a digitalni prostor postaje jedan od najvažnijih prostora društvenog života, medijska pismenost više nije samo poželjna veština. Ona je preduslov informisanog, odgovornog i slobodnog pojedinca. Zato je krajnje vreme da se pitanje medijskog obrazovanja ozbiljnije otvori na univerzitetima i fakultetima u Srbiji.
Nikada ranije čovek nije bio izložen tolikoj količini informacija kao danas. Vesti, komentari, fotografije, video-sadržaji, političke poruke, lična iskustva i različite interpretacije događaja svakodnevno se smenjuju na ekranima naših telefona i računara. Informacije su dostupne gotovo trenutno, ali njihova dostupnost ne znači nužno i naše bolje razumevanje sveta.
Naprotiv, živimo u vremenu u kojem se sve češće suočavamo sa problemom viška informacija, zasićenosti porukama, neproverenim tvrdnjama i sadržajima čija je namera da izazovu određenu emocionalnu reakciju, privuku pažnju ili utiču na formiranje stavova.
U takvom okruženju postavlja se važno pitanje: da li smo zaista naučili kako da koristimo medije ili smo samo naučili da ih svakodnevno konzumiramo?
Ovo pitanje posebno dobija na značaju u društvu u kojem se o političkim i društvenim temama intenzivno raspravlja, u kojem se javno mnjenje oblikuje kroz različite medijske narative i u kojem se informacije često dele brže nego što se proveravaju. Različiti pogledi na društvenu stvarnost, politički događaji, studentski i građanski angažman, obrazovanje, socijalni problemi i pitanja javnog interesa pokazuju koliko je važno razumeti ne samo šta nam mediji saopštavaju već i kako, zašto i sa kakvim posledicama to čine.

Mediji ne prenose samo stvarnost. Oni učestvuju u njenom oblikovanju.
Jedno od ključnih pitanja medijske pismenosti jeste odnos između medijskog sadržaja i stvarnosti. Da li su vesti odraz stvarnosti ili njena konstrukcija? Ko odlučuje šta će biti vest, koje teme će dobiti prostor, ko će biti sagovornik i iz koje perspektive će određeni događaj biti predstavljen?
Ova pitanja nisu rezervisana samo za novinare i medijske stručnjake. Ona se tiču svakog građanina.
Medijski sadržaji mogu uticati na naše stavove, emocije, ponašanje i način na koji razumemo društvene pojave. Mogu doprineti informisanju, obrazovanju i razvoju kritičkog mišljenja, ali mogu biti i prostor za širenje stereotipa, predrasuda, dezinformacija i manipulativnih poruka.
Posebno je važno razumeti da medijski uticaj nije uvek neposredan i lako prepoznatljiv. On se često razvija postepeno, kroz ponavljanje određenih poruka, izbor tema, način predstavljanja pojedinaca i društvenih grupa i stvaranje određenih predstava o svetu.
Zato medijska pismenost podrazumeva sposobnost da se medijske poruke analiziraju, da se prepoznaju njihove namere, da se razlikuju činjenice od interpretacija i da se razume kontekst u kojem nastaju.
Medijska pismenost nije samo sposobnost prepoznavanja lažnih vesti
Često se medijska pismenost svodi na proveravanje informacija i prepoznavanje dezinformacija. Iako je to izuzetno važno, njen sadržaj je mnogo širi.
Ona podrazumeva razumevanje načina na koji funkcionišu mediji, sposobnost filtriranja i grupisanja informacija prema njihovom značenju, procenu relevantnosti izvora, razumevanje medijskih uticaja i razvoj ličnih strategija za odgovorno korišćenje medijskih sadržaja. Podrazumeva i sposobnost da pojedinac prepozna sopstvene obrasce informisanja, razume zašto određene poruke privlače njegovu pažnju i bude spreman da preispita čak i informacije koje potvrđuju njegova postojeća uverenja.
Posebno je značajno razvijati toleranciju na nejasnoću, emocionalnu inteligenciju, neimpulsivnost i sposobnost razlikovanja činjenica od ličnih interpretacija. U vremenu brzih reakcija i kratkih digitalnih sadržaja, sposobnost da zastanemo, razmislimo i proverimo informaciju postaje važan oblik odgovornog ponašanja.
Zato medijska pismenost nije samo tehnička kompetencija. Ona je i obrazovna, pedagoška, psihološka i društvena kategorija.

Zašto je predmet „Mediji i obrazovanje" važan za fakultete u Srbiji?
Poseban značaj ima akademsko izučavanje odnosa medija i obrazovanja.
Predmet „Mediji i obrazovanje" otvara prostor za razumevanje čitavog niza pitanja koja su postala sastavni deo svakodnevnog života: od uticaja medija na odnos prema znanju i privatnu sferu, preko socijalizacije i obrazovanja tokom celog života, do zaštite dece od neprimerenih sadržaja i razvoja medijskih kompetencija. Njegov značaj ogleda se i u interdisciplinarnosti. Medijsko obrazovanje ne bi trebalo da bude tema isključivo studenata novinarstva i komunikologije.
Budući nastavnici treba da razumeju kako mediji utiču na proces učenja, razvoj dece i formiranje stavova. Studenti psihologije treba da poznaju emocionalne, kognitivne i ponašajne aspekte medijskog uticaja. Budući socijalni radnici treba da razumeju kako medijsko predstavljanje siromaštva, nasilja, diskriminacije i marginalizovanih grupa utiče na javne stavove i društveni položaj pojedinaca. Studentima političkih nauka, prava i drugih društvenih disciplina neophodno je znanje o medijima kao važnom prostoru javne komunikacije.
Posebno mesto zauzima i pitanje dece kao specifične grupe korisnika medija. Deca i mladi odrastaju u digitalnom okruženju u kojem se granice između zabave, obrazovanja, oglašavanja i informisanja često prepliću. Zaštita dece ne može se svesti samo na ograničavanje pristupa određenim sadržajima. Potrebno je razvijati njihove sposobnosti da razumeju medijske poruke, prepoznaju rizike i postanu odgovorni korisnici medija.
Upravo zbog toga medijska pedagogija i programi medijskog opismenjavanja treba da budu mnogo zastupljeniji u obrazovnim politikama i visokoškolskim programima.
Obrazovanje mora da prati promene društva
Jedan od najvećih izazova savremenog obrazovanja jeste činjenica da se od mladih očekuje da budu informisani, samostalni i kritički orijentisani, dok se sistematsko razvijanje tih sposobnosti često ne postavlja kao dovoljno vidljiv obrazovni cilj.
Nije dovoljno da student zna da koristi digitalne platforme. Nije dovoljno ni da ume brzo da pronađe informaciju. Potrebno je da zna da proceni njenu verodostojnost, razume njeno poreklo, prepozna eventualnu manipulaciju i sagleda moguće posledice njenog širenja.
Isto tako, važno je razumeti da medijsko obrazovanje nije usmereno na stvaranje pojedinaca koji će unapred prihvatati ili odbacivati određene medije. Njegov cilj je upravo suprotan: razvoj samostalnog mišljenja, otvorenosti za različite argumente, sposobnosti kritičke analize i odgovornog odnosa prema informacijama.
To je naročito važno u društvu u kojem se različita mišljenja često doživljavaju kao povod za sukob, a ne kao prilika za razgovor. Medijska pismenost treba da doprinese kulturi dijaloga, razumevanju različitih perspektiva i sposobnosti da se neslaganje izrazi argumentima, a ne etiketiranjem i diskvalifikacijom sagovornika.
Apel univerzitetima: Medijska pismenost treba da dobije mnogo značajnije mesto u visokom obrazovanju
Zbog svega navedenog, potrebno je da univerziteti i fakulteti u Srbiji ozbiljnije razmotre zastupljenost predmeta koji se bave medijima, obrazovanjem i medijskom pismenošću.
Nije neophodno da svaki fakultet ima isti predmet niti da se medijska pismenost izučava na identičan način. Međutim, bilo bi značajno da se u okviru različitih studijskih programa uvedu obavezni ili izborni predmeti, interdisciplinarni kursevi, radionice i praktični programi koji će studentima omogućiti da razviju medijske kompetencije.
Potrebno je podstaći i saradnju fakulteta sa medijskim stručnjacima, obrazovnim institucijama i organizacijama koje se bave medijskom pismenošću, kao i razvijati istraživanja o uticaju medija na obrazovanje, socijalizaciju i društvene odnose.
Važno je da medijsko obrazovanje ne bude samo reakcija na pojedinačne društvene krize ili aktuelne polemike. Ono treba da postane trajni deo obrazovne strategije.
Razvoj veštačke inteligencije, generisanje fotografija i video-sadržaja, personalizovani algoritmi i sve složeniji načini distribucije informacija dodatno ukazuju na potrebu da se obrazovanje prilagođava novim oblicima medijskog okruženja.
Ne smemo čekati da problem dezinformacija, digitalnog nasilja ili manipulacije postane još izraženiji da bismo počeli da razvijamo znanja i veštine koje mogu pomoći u njihovom prepoznavanju i razumevanju.

Kakvo društvo želimo da gradimo?
Na kraju, pitanje medijske pismenosti prevazilazi okvire jednog nastavnog predmeta. Ono se tiče kvaliteta obrazovanja, odgovornosti medija, slobode mišljenja i sposobnosti građana da razumeju društvo u kojem žive.
Zato apel za veće prisustvo predmeta „Mediji i obrazovanje" i srodnih akademskih sadržaja na fakultetima u Srbiji nije samo apel za proširenje nastavnih planova i programa. To je apel za obrazovanje koje će pratiti stvarne potrebe savremenog društva.
Potrebni su nam mladi ljudi koji neće samo preuzimati informacije, već će umeti da ih analiziraju. Građani koji neće svaku objavljenu tvrdnju prihvatati kao činjenicu, ali ni svaku drugačiju perspektivu odbacivati bez razmišljanja. Stručnjaci koji razumeju da mediji utiču na njihove profesionalne oblasti i da odgovornost za informisanje i komunikaciju ne prestaje izlaskom iz učionice.
Medijska pismenost ne znači da svi treba da mislimo isto. Ona znači da treba da imamo znanje i sposobnost da razmišljamo samostalno, prepoznajemo različite uticaje i donosimo odluke na osnovu proverenih informacija i argumenata.
Jer nije dovoljno živeti u društvu u kojem su informacije dostupne svima. Potrebno je graditi društvo u kojem ljudi znaju šta sa tim informacijama da rade. A taj proces mora početi obrazovanjem.
Ovaj tekst ne predstavlja pravni savet, već stav autora, ne uvek i uređivačku politiku portala.
Autor: docent dr Marina Vidojević, analitičar savremenih društvenih fenomena
Viber kanal LAWLife portal za pravo i privredu.
Pridružite se za najnovije pravne i poslovne informacije.
