Poreski sistem predstavlja jedan od najvažnijih instrumenata ekonomske politike države i njime se obezbeđuju sredstva za finansiranje javnih usluga, infrastrukture, obrazovanja, zdravstva i socijalne zaštite, ali se istovremeno utiče i na raspodelu dohotka, poslovno okruženje i životni standard građana.
Jedno od ključnih pitanja prilikom uređivanja poreskog sistema jeste način na koji se određuje visina poreza.
Poreska dilema u hamletovskom duhu: biti ili ne biti?
Da li svi građani treba da plaćaju isti procenat svojih prihoda ili bi oni koji ostvaruju veće prihode trebalo da snose i veće poresko opterećenje? Upravo na tom pitanju zasniva se razlika između proporcionalnog i progresivnog oporezivanja.
Šta je progresivno oporezivanje?
Progresivno oporezivanje je sistem u kojem poreska stopa raste sa povećanjem poreske osnovice. Drugim rečima, što je veći prihod ili imovina poreskog obveznika, veći je i procenat poreza koji plaća.
Za razliku od proporcionalnog oporezivanja, kod kojeg se primenjuje ista poreska stopa bez obzira na visinu prihoda, progresivni sistem predviđa više poreskih razreda, sa različitim stopama.
Na primer, poreski sistem može biti uređen tako da se na prvi deo prihoda primenjuje stopa od 10%, a na deo prihoda koji prelazi određeni iznos stopa od 15%. Na još veće prihode može se primenjivati i viša stopa. Važno je naglasiti da se u klasičnom progresivnom sistemu viša stopa ne primenjuje na celokupan prihod, već samo na deo koji prelazi granicu određenog poreskog razreda.
Tako, ako je poreska osnovica 150.000 dinara, a prvih 100.000 dinara oporezuje se po stopi od 10%, dok se preostalih 50.000 dinara oporezuje po stopi od 15%, ukupan porez iznosio bi 17.500 dinara.
Na taj način se izbegava situacija u kojoj bi neznatno povećanje prihoda moglo da dovede do toga da poreski obveznik na celokupan prihod plaća znatno višu stopu.
Proporcionalno i progresivno oporezivanje: U čemu je razlika?
Kod proporcionalnog oporezivanja svi poreski obveznici plaćaju isti procenat prihoda, bez obzira na to koliko zarađuju.
Na primer, ako je poreska stopa 10%, osoba koja ostvaruje prihod od 60.000 dinara platiće 6.000 dinara poreza, dok će osoba sa prihodom od 200.000 dinara platiti 20.000 dinara.
U oba slučaja poreska stopa je ista, ali je iznos plaćenog poreza različit.
Kod progresivnog oporezivanja, pored povećanja apsolutnog iznosa poreza, raste i efektivno poresko opterećenje, odnosno udeo poreza u ukupnom prihodu.
Zbog toga se progresivno oporezivanje najčešće povezuje sa načelom poreske sposobnosti: poreski obveznik koji raspolaže većim ekonomskim mogućnostima trebalo bi da snosi i veći deo poreskog tereta.
Oporezivanje zarada i drugih prihoda od rada
Zarade predstavljaju jednu od najvažnijih kategorija poreskih prihoda, pa je način njihovog oporezivanja posebno značajan za zaposlene i poslodavce.
U Srbiji se porez na zarade obračunava po jedinstvenoj stopi od 10%, uz prethodno umanjenje poreske osnovice za zakonom propisani neoporezivi iznos. Od 1. januara 2026. godine taj iznos je 34.221 dinar mesečno.
Pored poreza na zarade, obračunavaju se i doprinosi za obavezno socijalno osiguranje.
Kod progresivnog modela oporezivanja, zarade bi se razvrstavale u poreske razrede, tako da bi se na niže delove prihoda primenjivale niže stope, a na iznose iznad utvrđenih granica više poreske stope.
Takav pristup omogućava veće poresko rasterećenje zaposlenih sa nižim primanjima, dok bi zaposleni sa visokim zaradama snosili veće poresko opterećenje.
Posebno je važno pitanje da li bi se isti princip primenjivao i na druge prihode od rada, kao što su autorski honorari, ugovori o delu, privremeni i povremeni poslovi i prihodi od samostalne delatnosti.
Ukoliko se različiti oblici prihoda oporezuju po različitim pravilima, može doći do situacije da dva građanina sa sličnim ukupnim prihodima plaćaju različite iznose poreza, samo zbog pravnog osnova po kojem ostvaruju prihod.
Zato je jedan od važnih izazova poreske reforme usklađivanje poreskog tretmana različitih oblika rada.
Neoporezivi deo zarade i poresko rasterećenje zaposlenih
Neoporezivi deo zarade predstavlja iznos koji se izuzima iz poreske osnovice, odnosno na koji se ne obračunava porez na zarade. Povećanjem ovog iznosa smanjuje se osnovica za obračun poreza, što neposredno utiče na poresko opterećenje zaposlenih.
Ova mera posebno je značajna za radnike sa nižim primanjima, jer neoporezivi deo čini veći udeo njihove ukupne zarade.
Na primer, kod zaposlenog koji prima 60.000 dinara, povećanje neoporezivog iznosa znači da se porez obračunava na manji deo zarade.
Međutim, treba razlikovati porez na zarade od doprinosa za obavezno socijalno osiguranje. Smanjenje poreske osnovice za porez na zarade ne znači automatski i proporcionalno smanjenje doprinosa.
Oporezivanje nekretnina i imovine
Progresivno oporezivanje ne mora biti ograničeno samo na prihode od rada, već i na druge oblasti. Jedna od oblasti u kojoj se može primeniti jeste oporezivanje imovine, posebno nepokretnosti.
Kod uobičajenog modela poreza na imovinu, poreska obaveza utvrđuje se u odnosu na vrednost nepokretnosti, uz primenu zakonom propisanih kriterijuma i stopa.
Jedan od mogućih pristupa progresivnom oporezivanju jeste posmatranje ukupne vrednosti nepokretnosti koje poseduje jedan vlasnik, umesto da se svaka nekretnina posmatra potpuno nezavisno.
Takav model mogao bi da predvidi različito poresko opterećenje za vlasnika jednog stana u kojem živi i vlasnika više stanova ili drugih nekretnina velike ukupne vrednosti.
Posebno pitanje predstavlja oporezivanje nekretnina koje se ne koriste za stanovanje, već se drže kao investicija ili predstavljaju oblik akumulacije kapitala.
Ipak, prilikom uređivanja ovakvog sistema neophodno je voditi računa o tome da vlasništvo nad nekretninom ne znači nužno i postojanje visokih tekućih prihoda. Osoba može posedovati vrednu nekretninu, a istovremeno imati relativno niska mesečna primanja.
Zbog toga bi svaki model progresivnog oporezivanja imovine morao da predvidi odgovarajuća oslobođenja, olakšice i zaštitne mehanizme.
Porez na nasleđe i prenos velikog bogatstva
Porez na nasleđe predstavlja još jednu oblast u kojoj se primenjuju različiti modeli oporezivanja, u zavisnosti od vrednosti nasleđene imovine i srodstva naslednika sa ostaviocem.
U Srbiji su naslednici prvog naslednog reda, odnosno potomci i bračni drug, oslobođeni poreza na nasleđe. Za ostale naslednike primenjuju se zakonom utvrđene poreske stope i oslobođenja.
Kod progresivnog modela moguće je predvideti da se veća nasleđa oporezuju višim stopama, uz određeni neoporezivi iznos koji bi štitio nasleđivanje uobičajene porodične imovine.
Takav pristup polazi od razlike između nasleđivanja porodičnog doma, zemljišta ili druge imovine uobičajene vrednosti i nasleđivanja velikog kapitala i značajne imovine.
Posebno pitanje predstavlja odnos između naslednika, vrednosti nasleđene imovine i njihove ukupne ekonomske sposobnosti.
Prilikom eventualnog uvođenja progresivnih stopa važno bi bilo precizno urediti način utvrđivanja vrednosti nasleđa, neoporezive iznose, položaj naslednika i mogućnost plaćanja poreza u slučajevima kada naslednik ne raspolaže likvidnim sredstvima.
Kako se oporezuju dividende, kamate, zakupnine i kapitalni dobici?
Prihodi od kapitala i imovine predstavljaju značajan deo ukupnih prihoda pojedinih poreskih obveznika.
U ovu kategoriju spadaju dividende, kamate, prihodi od izdavanja nepokretnosti i kapitalni dobici ostvareni prodajom imovine.
Ovi prihodi u Srbiji imaju poseban poreski tretman, a poreske stope i način utvrđivanja osnovice zavise od vrste prihoda.
Kod razmatranja progresivnog oporezivanja postavlja se pitanje da li bi se i ovi prihodi uključivali u jedinstven sistem oporezivanja prema ukupnoj ekonomskoj sposobnosti pojedinca.
To je posebno važno zato što osoba može imati relativno nisku zaradu, ali istovremeno ostvarivati značajne prihode od izdavanja nekretnina, dividendi ili drugih oblika kapitala.
Ukoliko bi se poreska politika zasnivala isključivo na prihodima od rada, bez odgovarajućeg tretmana prihoda od kapitala i imovine, postojala bi mogućnost da se različiti oblici ekonomske aktivnosti oporezuju neujednačeno.
Prednosti i izazovi progresivnog oporezivanja
Jedna od najvažnijih prednosti progresivnog oporezivanja jeste mogućnost pravednije raspodele poreskog tereta.
Građani sa nižim prihodima imaju manje prostora za izdvajanje sredstava za poreze, posebno imajući u vidu da veći deo svojih prihoda troše na hranu, stanovanje, energente, prevoz i druge osnovne životne potrebe.
Sa druge strane, građani sa višim prihodima imaju veću mogućnost da deo svojih sredstava izdvoje za finansiranje javnih rashoda.
Progresivni porezi mogu doprineti i smanjenju ekonomskih nejednakosti, naročito ako su povezani sa kvalitetnom socijalnom politikom i efikasnim javnim uslugama.
Ipak, progresivno oporezivanje nosi i određene izazove.
Previsoke poreske stope mogu umanjiti podsticaj za dodatni rad, investiranje i preduzetničku aktivnost. Mogu podstaći i izbegavanje plaćanja poreza, premeštanje kapitala ili prikazivanje prihoda kroz druge pravne osnove.
Zato je važno pronaći ravnotežu između pravične raspodele poreskog tereta i očuvanja podsticaja za rad, štednju, ulaganje i razvoj poslovanja.
Poreska reforma zahteva više od promene poreskih stopa
Promena poreskih stopa sama po sebi ne predstavlja celovitu poresku reformu.
Da bi progresivno oporezivanje ostvarilo očekivane rezultate, potrebno je jasno definisati poreske razrede, način obračuna poreske osnovice, neoporezive iznose, poreske olakšice i odnos između različitih kategorija prihoda.
Posebno je važno urediti odnos između poreza na dohodak, doprinosa za socijalno osiguranje, poreza na imovinu i poreza na nasleđe, kako bi se izbeglo prekomerno ili višestruko opterećenje pojedinih oblika prihoda i imovine.
Jednako značajni su jednostavnost poreskog postupka, predvidivost propisa i efikasnost poreske administracije.
Na kraju, suštinsko pitanje nije samo koliko poreza građani i privreda plaćaju, već i kakav rezultat društvo dobija za novac koji se prikuplja kroz poreski sistem.
Dobro uređen poreski sistem trebalo bi istovremeno da obezbedi stabilne javne prihode, podstiče privrednu aktivnost, štiti građane sa nižim primanjima i uspostavi ravnotežu između ekonomske sposobnosti poreskih obveznika i njihovih obaveza prema društvu.
Ovaj tekst ne predstavlja pravni savet, već stav autora, ne uvek i uređivačku politiku portala.
Autor: LAWLife portal za pravo i privredu
Viber kanal LAWLife portal za pravo i privredu.
Pridružite se za najnovije pravne i poslovne informacije.
