Pitanje veroispovesti zaposlenih u radnom odnosu nije samo pitanje privatnosti. Ono se neposredno povezuje sa ostvarivanjem pojedinih prava iz radnog odnosa, među kojima je i pravo na odsustvo tokom određenih verskih praznika. Poslodavac je dužan da zaposlenom omogući korišćenje prava koje mu pripada po zakonu, ali istovremeno mora da vodi računa o tome da podatke o njegovim verskim uverenjima obrađuje samo kada za to postoji odgovarajući pravni osnov i u meri u kojoj je to neophodno.
Upravo na tom odnosu između obaveza poslodavca i zaštite privatnosti zaposlenih zasniva se pitanje kada i pod kojim uslovima obrada podataka o veroispovesti može biti dopuštena.
Pravo na odsustvo povodom verskih praznika
Zakon o državnim i drugim praznicima u Republici Srbiji ("Sl. glasnik RS", br. 43/2001, 101/2007 i 92/2011) u članu 4. propisuje pravo zaposlenih da ne rade na određene verske praznike. Pravoslavni vernici imaju pravo da ne rade na prvi dan krsne slave. Katolici i pripadnici drugih hrišćanskih verskih zajednica imaju pravo na odsustvo na prvi dan Božića i u dane Uskršnjih praznika, počev od Velikog petka zaključno sa drugim danom Uskrsa, prema njihovom kalendaru. Pripadnici islamske zajednice imaju pravo da ne rade na prvi dan Ramazanskog i prvi dan Kurbanskog bajrama, dok pripadnici jevrejske zajednice imaju pravo na odsustvo na prvi dan Jom Kipura.
Da bi zaposlenom omogućio korišćenje ovog prava, poslodavac u konkretnom slučaju mora da raspolaže informacijom da zaposleni želi da odsustvuje sa rada povodom određenog verskog praznika. Međutim, iz te obaveze ne proizlazi i pravo poslodavca da od svih zaposlenih zahteva izjašnjavanje o njihovoj veroispovesti.
Veroispovest kao posebna vrsta podatka o ličnosti
Podatak o verskom uverenju spada u posebne vrste podataka o ličnosti. Član 17. stav 1. Zakona o zaštiti podataka o ličnosti ("Sl. glasnik RS", br. 87/2018) načelno zabranjuje obradu podataka kojima se otkriva versko ili filozofsko uverenje fizičkog lica.
Ipak, zakon predviđa određene izuzetke od ove zabrane. Za radni odnos posebno je značajan član 17. stav 2. tačka 2), prema kojem je obrada dopuštena kada je neophodna u cilju izvršenja obaveza ili primene zakonom propisanih ovlašćenja rukovaoca ili lica na koje se podaci odnose u oblasti rada, socijalnog osiguranja i socijalne zaštite, ako je takva obrada propisana zakonom ili kolektivnim ugovorom koji predviđa primenu odgovarajućih mera zaštite osnovnih prava, sloboda i interesa lica na koje se podaci odnose.
U konkretnom slučaju, obrada podatka o veroispovesti može biti opravdana potrebom da zaposleni ostvari pravo na odsustvo koje mu pripada na osnovu zakona. To, međutim, ne znači da poslodavac ima opšte ovlašćenje da prikuplja podatke o verskim uverenjima svih zaposlenih, bez obzira na to da li oni žele da koriste pravo na versko odsustvo.

Praksa Poverenika za informacije od javnog značaja i zaštitu podataka o ličnosti
Poverenik je u mišljenju broj 073-14-1751/2019-02 od 17. oktobra 2019. godine zauzeo stav da je obrada podataka o danu krsne slave i veroispovesti dopuštena samo za zaposlene koji žele da koriste pravo na odsustvo povodom verskih praznika. U mišljenju je izričito navedeno da takva obrada predstavlja zakonsku obavezu poslodavca, zbog čega pribavljanje pristanka zaposlenog radi obezbeđivanja pravnog osnova za obradu nije potrebno.
Mišljenje Poverenika nema obavezujuću snagu, već predstavlja stručno tumačenje primene propisa.
Ovo je važno i za poslodavce koji od zaposlenih pribavljaju pisane saglasnosti za obradu podataka o veroispovesti. Kada za obradu postoji odgovarajući zakonski osnov, pristanak nije potrebno koristiti kao dodatni ili zamenski osnov. Pored toga, u radnom odnosu treba biti posebno oprezan sa oslanjanjem na pristanak zaposlenog zbog postojanja neravnoteže u položaju zaposlenog i poslodavca, te je u svakom konkretnom slučaju potrebno proceniti da li je pristanak zaista slobodno dat.
Zaključak
Za poslodavce je najvažnije da postupak ostvarivanja prava na odsustvo organizuju tako da ne prikupljaju više podataka nego što je potrebno. Umesto dostavljanja upitnika o veroispovesti svim zaposlenima, poslodavac može obavestiti zaposlene da, ukoliko žele da koriste pravo na odsustvo povodom verskih praznika, mogu podneti odgovarajući zahtev i navesti dan ili dane odsustva.
Prilikom vođenja evidencije takođe treba voditi računa o količini podataka koji se obrađuju. Ako se svrha može ostvariti evidentiranjem samog odsustva, nema potrebe da se posebno beleži veroispovest zaposlenog. Ovo je naročito značajno kod odsustva povodom krsne slave, jer i podatak o odsustvu na taj dan, posmatran u odgovarajućem kontekstu, može otkriti versko uverenje zaposlenog.
Pristup ovim podacima treba ograničiti na lica kojima su potrebni radi obavljanja radnih zadataka, dok rok čuvanja treba odrediti u skladu sa svrhom obrade i propisima koji uređuju čuvanje relevantne dokumentacije. Poslodavac, osim toga, mora biti u mogućnosti da obrazloži zbog čega podatke prikuplja, u koju svrhu ih koristi i koje mere zaštite primenjuje.
Ovakav način postupanja u skladu je sa načelima ograničenja svrhe i minimizacije podataka iz člana 5. stav 1. tač. 2) i 3) Zakona o zaštiti podataka o ličnosti. Podaci o veroispovesti ne treba da budu deo opšte evidencije zaposlenih niti da se prikupljaju unapred, već samo kada je to potrebno radi ostvarivanja konkretnog prava.
Na taj način poslodavac može da ispuni svoje obaveze prema zaposlenom, a da pritom ne zadire nepotrebno u njegovu privatnost.
Ovaj tekst ne predstavlja pravni savet, već stav autora, ne uvek i uređivačku politiku portala.
Autor: Marijana Marjanović, advokat u advokatskoj kancelariji PL - Legal
Viber kanal LAWLife portal za pravo i privredu.
Pridružite se za najnovije pravne i poslovne informacije.
